régence [ʀežᾶ:'s] (francuski, prema régent: regent, namjesnik), stil u francuskoj umjetnosti u doba regenta Filipa od Orléansa (1715–23), kao prijelazna faza između baroknoga stila Luja XIV. i dekorativnoga rokoko stila Luja XV., koji se najviše očitovao u unutarašnjem uređenju dvoraca, palača i crkava. Nasuprot svečanom i pompoznomu stilu Luja XIV., težio je slobodnijoj uporabi arhitektonskih i ukrasnih oblika (umjesto punih stupova primjenjivali su se plosnati pilastri i polustupovi, ravne linije i oštre bridove zamijenile su krivulje i zaobljenja), a očitovao se u jakoj težnji prema cjelovitoj povezanosti unutarnjeg prostora. Tvorcem toga stila smatra se ebenist (majstor pokućstva) Ch. Cressent. Primjenjujući ovalne, lagano zakrivljene linije i upotrebljavajući slikovite, pretežito biljne reljefe i ornamente ostvario je pokućstvo profinjenih oblika. Od ostalih predstavnika stila régence ističu se graditelji R. de Cotte (radovi u Versaillesu i Velikom Trianonu) i Gilles Marie Oppenord (ravnatelj dvorskih manufaktura i intendant parkova) te dekorater interijera Nicolas Pineau.
